Begić za Korner365 o odlasku iz Posušja i prilagodbi u Uzbekistanu

Dominik Begić, donedavni kapetan HŠK Posušje otisnuo se prema dalekom istoku i nogometnu karijeru nastavio je u uzbekistanskom FC Buxoro, a za portal Korner365 govorio je svom odlasku iz matičnog kluba i životu u Uzbekistanu.

Kako ste se snašli u Uzbekistanu, kakav je u klub i kako su vas prihvatili?

Došao je poziv i ponuda iz Buxore koju nisam mogao odbiti. U klubu je jako dobro stanje, a dečki su me prihvatili od samog početka odlično. Svakim danom me pokušavaju što prije priviknuti na život i treniranje ovdje.

Kakvi su uvjeti i liga u Uzbekistanu, jeste li zadovoljni?

Liga ubrzo počinje, nadam se dobrim terenima za igru, a u klubu imamo sve što nam je potrebno i sve djeluje jako dobro.

Je li Vam bilo teško napustiti matični klub i rodno Posušje?

Rastanak mi je jako teško pao. Meni bliski ljudi znaju što mi prestavlja klub i grad u kojem sam proveo jako dugi niz godina. Stoga mogu reći da sam jako tužan napustio rodni kraj, ali i sretan jer sam i srce i dušu ostavio za taj grb.

Kako komentirate HŠK Posušje i njegov napredak u svim segmentima i može li se klub u nekoj bližoj budućnosti boriti za Europu?

Prošao sam puno toga s klubom, od treće lige, do Premijer lige sve. Bio sam tu od vremena kada je bilo najteže, do ovog trenutnog sjaja koji će još više zasijati u budućnosti. Ljudi u klubu i oko kluba rade toliko predan posao i jednog dana sigurno će se napraviti taj iskorak prema snu svih žitelja Posušja, a to je plasman u Europu.

Koje utakmice su Vam najdraže u dresu Posušja i pamtite li neki pogodak ili utakmicu koja Vam je na neki način posebna?

Imam jako puno lijepih uspomena, tako da se ne bih mogao odlučiti za jedan. Izdvojio bih ako bih morao tri pogodtka u zadnjem kolu protiv Klisa kad smo se s tom pobjedom plasirali u Drugu ligu, prvijenac u Premijer ligi protiv Borca kad smo slavili 1:0 i ovaj zadnji trenutak koji je za mene bio san koji sam dosanjao, a to je utakmica pod reflektorima na Mokrom Docu protiv Širokog Brijega kada sam bio strijelac.

Koje gostovanje Vam je ostalo najviše u sjećanju?

Definitivno Grbavica je jedan stadion koji ima sve. Kada dođete i osjetite tu atmosferu koju naprave Manijaci, jednostavno za naježiti se. Tu bih još izdvojio i Ultrase koji naprave fantastičnu atmosferu na bilo kojem stadionu.

Do kada planirate ostati u Uzbekistanu i želite li još jednom pred kraj karijere obući dres svog kluba?

Još je rano govoriti o planovima za dalje, trenutno sam ovdje i trudit ću se u ovom novom klubu. U budućnosti povratak u matični klub s moje strane, a vjerujem i od ljudi u klubu neće biti nikakav problem. Tu sam počeo svoje nogometne korake i gotovo sam siguran da ću ih tamo i završiti. Vrijeme će pokazati kada će to biti.

Jeste li imali nekih ponuda iz Premijer lige BiH ili Hrvatske?

Imao sam dosta ponuda tijekom prijelaznog roka, bilo ih je iz BiH i Hrvatske. Međutim, odlučio sam se za ovaj iskorak. Pa bih se zahvalio i klubu što mi je ustupio ovaj transfer, jer bez njih ovo sigurno ne bi bilo moguće.