Bilobrk: Klubovi bi trebali manje vjerovati menadžerima, a više uložiti u skautiranje

Legendarni bivši vratar Luka Bilobrk (39) nakon završetka igračke karijere bacio se u trenerske vode, a za naš portal je otkrio brojne zanimljivosti o svojoj karijeri i načinu na koji igrači dolaze u klubove.

Bilobrk je dugogodišnji vratar Širokog Brijega s kojim je osvojio dva trofeja Kupa BiH u sezonama 2012/2013. i 2016/2017.

Gdje ste sada i što radite nakon igračke karijere?

Nakon završetka profesionalne karijere ostao sam u nogometu kao trener. Nogometni teren je mjesto gdje se najljepše osjećam i to je strast koju volim dijeliti sa svojim igračima. Već četiri godine gradim se kao trener i nadam se da ću jednog dana biti spreman za prvoligaško društvo, a do tada se nadam da ću uspjeti završiti UEFA PRO licencu koja je vrhunac naše edukacije.

Jeste li razmišljali o menadžerskom poslu, mnogi bivši igrači otišli su u tom smjeru?

Imam kontakte s mnogim menadžerima, ali ja u tim vodama nisam niti se vidim u tome, jer nogometni treneri malo drugačije gledaju igrače – imaju realan pogled i gledaju ih isključivo kroz njihove ljudske i nogometne kvalitete.

Imate li trenerskih ponuda i jeste li imali kontakata s nekim od klubova u kojima ste igrali?

Do sada sam vodio NK Bjelovar, NK Croatia Zmijavci, NK Kustošija i NK Marsonia. Iz svakog kluba nosim određeno iskustvo koje me čini boljim čovjekom i trenerom. Ja sam još uvijek na početku svog trenerskog puta i vidim se jednog dana u Prvoj ligi. Ponuda ima i kroz par dana ću prihvatiti jednu od njih. Za sada tražim ambiciozan klub sa zdravom atmosferom, gdje su na prvom mjestu igrači zadovoljni uvjetima i redovnim financijama.

Je li istina da ste neke mlade igrače iz nižih liga u Hrvatskoj uputili na igranje u Wwin ligi BiH?

Trenerski put me do sada vodio po Hrvatskoj 2. i 3. ligi, gdje sam kroz određeno vrijeme uvjerio se u kvalitetu samih igrača. Puno njih sam ponudio NK Širokom Brijegu, ali uvijek je bila neka sumnja, što se na kraju pokazalo pogrešnim. Samo neka od imena koja su ponuđena: Mihael Mlinarić, Ante Oreč, Jakov Pranjić, Karlo Abramović, Matej Marković (vratar trenutno u Levskom), itd. Ti igrači su se pokazali kao odlična pojačanja za druge premijerligaše, a ja sam imao najbolju namjeru da pomognem svom bivšem klubu gdje sam proveo osam predivnih godina!

Što mislite može li se Široki Brijeg nakon promjena u vodstvu kluba ponovno vratiti u sam vrh bh. nogometa ili je realnost sredina ljestvice?

Bojim se da je ovo realnost, jer su se drugi klubovi poput Zrinjskog, Borca, Sarajeva i Željezničara financijski digli na jedan nivo gdje Široki teško može parirati. Osuđeni su na dovođenje igrača koji tek trebaju pokazati kvalitetu i na proizvodnju igrača iz svog omladinskog pogona. Top kvaliteta ide u klubove s jačom platežnom moći, a ono što proizvedeš i pokaže se da je kvalitetno – moraš prodati da bi imao od čega živjeti. Ovo je sada realnost, ali cilj nove uprave i ambicija trebala bi biti da klub vrate na stare slave.

Hoće li se na Pecari ponovno gledati europske utakmice Širokog?

Hoćemo, nadam se uskoro! Jer to je sportski i navijački – da se tako razmišlja, da uvijek težiš biti na samom vrhu. Ove sezone smo igrali finale Kupa i bili jako blizu, što znači da sljedeće osvajamo!

Koja utakmica vam je ostala najviše u sjećanju kao pozitivna, a koja kao negativna uspomena?

NK Široki Brijeg – HŠK Zrinjski 2:1 (Čabraja – Menalo). Preokret – moja najdraža utakmica, ali bilo ih je još! Najteže mi je bilo kada sam tek došao u Široki, kada smo ispali od St. Patrick’sa u 115. minuti, jer smo trebali ići na Hannover – baš sam bio razočaran. Pet finala Kupa i sedam izlazaka u Europu dok sam bio član kluba nije bio loš učinak, ali jedna titula – prva u to vrijeme – trebala je biti naša! To je moglo bolje.

Što mislite o Ligi 10 i hoće li se kvaliteta podići na veću razinu?

Liga 10 će sigurno podići kvalitetu same lige na još jedan viši nivo, a to će i vrijeme pokazati!

Trebamo li strane suce kako bi se konačno odigrala regularna sezona bez velikih repova?

Ne trebaju nama strani suci, nama trebaju pošteni suci! Irfan Peljto je dokaz da imamo kvalitetne suce, tako da – vjerujte mi – sve je na Savezu. Ako je njima u interesu da bude sve pošteno, tako će i biti, nebitno jesu li domaći ili strani suci!

Je li istina da pojedini agenti klubovima nude igrače sumnjive kvalitete kako bi ostvarili svoje interese, pa se time smanjuje prostor za igrače koji nemaju menadžere, a imaju kvalitetu?

Sam sam se uvjerio u tu tezu da klubovi više vole raditi s menadžerima koji imaju igrače sumnjive kvalitete nego vjerovati meni, koji želim sve najbolje klubovima i samom igraču. Moj jedini interes je da netko prepozna da ima čovjek u Hrvatskoj koji zna procijeniti koji igrači su kvalitet za Premijer ligu BiH, jer – vjerujte mi – u 2. HNL i 3. HNL ima vrlo kvalitetnih igrača, ali nažalost nisu u kombinaciji s menadžerima i klubovima. Puno težim putem dolaze do prilike, ali na kraju kvaliteta uvijek ispliva! Je li ima netko tko je kompetentniji od čovjeka koji radi kao trener u ligama iz kojih ti realno dolazi najviše igrača i netko tko je tu istu ligu igrao preko 10 godina? Pametnom dosta.