Karačić za Korner365: Lijepo mi je u Posušju i uskoro će i ovaj klub moći krenuti u trku za europska natjecanja

Branko Karačić trener je s dugogodišnji iskustvom u Premijer ligi BiH i HNL-u sada je na klupi HŠK Posušje. U razgovoru za Korner365 otkrio je kako se osjeća u Posušju i govorio o očekivanjima za tekuću sezonu.

Nakon izborenog ostanka u prošloj sezoni krenuli su izazovi u novoj, kako se osjećate sada u Posušju?

Dobro smo djelovali kao momčad, dobro igrali i prema igri koju smo prikazivali smatram da smo zaslužili još imati koji bod više . Jako lijepo i ugodno mi je u Posušju. Mislim da radim pošteno, kao i moji suradnici u stručnom stožeru i idemo prema cilju koju smo planirali uprava, stručni stožer i igrači zajedno s navijačima.

Podrijetlom ste iz širokobriješkog sela Gornji Crnač, stigne te li posjetiti mjesto iz kojeg vučete korijene?

Da moji pokojni roditelji su iz Gornjeg Crnča, a i najstarija sestra je rođena u tom selu, a ja i druga sestra u Ivankovu pokraj Vinkovaca. Odem ponekad u Gornji Crnač, ali najviše kada je misa, groblje i posjetiti rođake kojih imam puno, Karačići s očeve strane i Zovko s majčine strane. U Široki dođem kada igra Široki, a moja omiljena mjesta u Širokom-caffe ‘Indirekt’,restorani-Kod Čolića i Barice.

Imate puno iskustva u Premijer ligi, a koliko Vam to pomaže u sadašnjem radu i koliko se po Vašem mišljenju liga promijenila u odnosu na neke ranije sezone?

Puno pomaže u radu u Posušju. Poznajem kvalitetu momčadi, mentalitet sredinu i sve druge stvari s kojima treneri imaju problem kada tek dodu u BiH. Tereni, specifična zemlja, vrlo zahtjevna liga-tj.sprema vrlo bitna kao i brojne druge stvari. Posebno morate biti jako mentalno spremni da to sve izdržite što nosi ova liga.

Što možemo očekivati od Posušja u nastavku sezone?

Motivirani smo i marljivo radimo, a na neke stvari mi na terenu ne možemo utjecati i nekada rezultat ne bude onakav kakav želimo, ali na svakoj utakmici pokazujemo borbenost i kvalitetu. Možemo očekivati nastavak naših dobrih igara i nadam se da ćemo uzeti onoliko bodova koliko smatramo da to možemo učiniti na osnovu igre koju pružamo. Poštujemo i respektiramo svakoga, ali vjerujemo u ono što radimo na treninzima i utakmicama ne bojimo se nikoga. Pobijedili smo i Zrinjski, Željezničar, odigrali neriješeno sa Širokim i upisali još neke važne pobjede.

Posušje od ulaska u Premijer ligu kontinuirano ulaže u infrastrukturu i igrački kadar. Može li se po Vama ovaj klub kroz kontinuiran rad nadati i nekom značajnijem rezultatskom iskoraku u smislu možda plasmana u Europu u nekim budućim sezonama?

Ljudi koji rukovode klubom rade polako, pametno i sigurno s vjerom da će Posušje svaku godinu napraviti veći iskorak i idu stepenicu po stepenicu. Uskoro će i Posušje moći krenuti u trku za izlazak u europska natjecanja.

Koliko je teško biti u ulozi trenera i voditi skupinu igrača u kojoj ponekad treba zavesti reda?

Vrlo teško je raditi s igračima, ali razgovor na početku priprema i uvjeravanje da oni to rade zbog sebe, svojih igara i za dobrobit kluba. Nije teško zavesti red, već prvi dan priprema sve se kaže i jasno se stavi do znanja koje oni imaju obaveze na treninzima, utakmicama i kada su van trenažnog procesa kako se trebaju kulturno ponašati u gradu itd.

Kroz igračku karijeru ponajviše u Hajduku ostavili ste zapažen trag, je li u vašim igračima godinama i u tom vremenu bivše države bilo teško uspjeti kao nogometaš i kojih se velikih igračkih imena najprije sjetite iz tih vremena, nekih s kojima ste dijelili svlačionicu ili protiv kojih ste igrali?

Sigurno je bilo puno teže u bivšoj državi uspjeti kao nogometaš, a kvantiteta i kvaliteta je bila puno veća, pa samim time onda i konkurencija puno složenija i kvalitetnija. Sjećam se puno velikih igračkih imena. Igrao protiv Marka Mlinarića, Zvone Bobana. Bake Sliškovića, Dragana Stojkovića, a suigrači su mi bili Davor Šuker, Alen Bokšić, Hugo Sanchez, Robert Jarni, Igor Štimac, Slaven Bilić, Nikola Jerkan, Vandeberg i mnogi drugi.

Koju poruku imate za mlade koji žele uspjeti u nogometu i krenuti u profesionalno bavljenje ovim sportom?

Morate biti u ljubavi s loptom, vjerovati da ćete uspjeti u nogometu, ne odustati ako sve ne ide po vašem planu, pogotovo u razdoblju kada izlazite iz juniorskog u seniorski nogomet. Sto vise boraviti na terenu, a što manje biti uz mobitel