Livaja otvoreno progovorio o odlasku iz reprezentacije, mnoge je iznenadio
5 min read
Foto: Facebook - Screenshot
Najbolji igrač splitskog Hajduka, 31-godišnji Marko Livaja dao je veliki intervju za Dalmatinski portal u kojem je govorio o sebi, svojoj karijeri, Hajduku, borbi za naslov, ali i o kontroverznoj temi – napuštanju hrvatske reprezentacije.
Livaja je trenutno s Hajdukom na pripremama u Španjolskoj, u resortu La Finca.
– Stanje nakon polusezone je zadovoljavajuće. Imamo sedam bodova prednosti ispred najvećeg rivala, a imamo isto bodova kao i Rijeka koja je kvalitetna momčad. Mislim da bismo prije prvenstva svi prihvatili ovakvu situaciju, znamo gdje smo bili nakon poraza od Ružomberoka. Nismo iskoristili neke prilike, kiksali smo, ali sve u svemu, polusezona je bila OK.
Misliš li da vam je ovaj kadar dovoljan za naslov?
– Smatram da nije, ali poznavajući trenera i njegov pristup prema igračima, mislim da možemo osvojiti naslov. Sve što smo napravili ove polusezone napravili smo zbog našeg zajedništva. Možda nemamo toliko kvalitete koliko bi ljudi očekivali, ali, ponavljam, sve smo napravili zbog našeg zajedništva i jakih treninga.
Kakav je Gattusov pristup igračima?
– On je kao otac. Kada je nešto loše, on će ti to uvijek reći u lice, ništa ne skriva. Imamo dobru zezanciju, a kada se radi jako je ozbiljan. Prošao je velike klubove, osvojio je puno toga, opušten je lik i s njim se može pričati o svemu.
Nisam očekivao od tebe da ćeš trčati treneru u zagrljaj kad postigneš gol, kao na Šubićevcu.
– Kao što sam rekao, stvorio je zajedništvo unutar ekipe. I 18. i 19. igrač imaju osjećaj kao da su jako bitni. Jedino tako možemo naprijed. Svjesni smo svi da nemamo tu kvalitetu, da možda nismo najbolja momčad u državi, ali na račun tog zajedništva mislim da imamo velike šanse za osvojiti prvenstvo.
Što se promijenilo u odnosu na prošlu i pretprošlu godinu?
– Mislim da su nas prošle godine te ozljede dokrajčile. Uvijek je netko bio ozlijeđen. Krenuli smo u drugi dio sezone, a mislim da su Uremović, Prpić i još nekoliko njih bili izvan stroja. I ja sam bio ozlijeđen, pa sam se vratio i onda opet ozlijedio. Mislim da nas je to najviše ubilo i da nije kriv trener nego naši tereni, koji su stvarno loši, ali naviknuli smo. Ja treniram tu već četiri godine, neki momci i više od mene. Nije to alibi, teren je već dugo loš, ali tako se namjestilo u tom trenutku.
Kako gledaš na svoj zadnji period u Hajduku u odnosu na cijelu svoju karijeru?
– Sazrio sam, ali mislim da sam dobar nogomet igrao i u Las Palmasu i nekoliko godina u Ateni. Ali nije isto, u Španjolskoj imaš kvalitetnije suigrače, lopta manje dolazi do tebe i jednostavno manje sudjeluješ. U Hajduku sudjelujem u svakoj akciji pa možda zato dolazim do izražaja.
Sve se od tebe očekuje, da nas praktički sam dovedeš do titule. Stvara li ti to pritisak?
– Ne osjećam pritisak. Jedan igrač sigurno neće promijeniti nešto, ali jedanaest hoće. Može se ponekad dogoditi da jedan riješi utakmicu, ali ako nemaš suigrače uz sebe i ako nisi pravi taj dan teško ćeš ikoga pobijediti.
Što se tiče penala, imali smo prošle sezone tu Lokomotivu, ove sezone Goricu. Je li te to malo pokolebalo?
– Nije, pucam penale kako u tom trenutku mislim da trebam. Možda neki ljudi misle da treba pucati drugačije, ali to nisu laki trenuci. Jednostavno trebaš donijeti odluku, ponekad ispadne kriva. U Gorici sam možda trebao uzeti manji zalet jer je bilo blato pa lopta nije imala dovoljno snage, ali jednostavno ne razmišljaš toliko detaljno.
Hoćeš li ti pucati sljedeći? Nakon Gorice se spominjao Rakitić.
– Ništa se nije promijenilo, trener donosi odluke i on jedini bira izvođače. Nije me to pogodilo, normalno, svatko želi dati gol, pogotovo u Gorici kad bi nam to donijelo bod. Tamo nismo bili dobri, ali taj bod bi nam sada bio dobar.
Koliko misliš da je Rijeka ozbiljna u ovoj priči za naslov?
– Pokazali su da su dobri, nemaju poraza ove polusezone. Kompaktna su momčad koja teško prima golove i sigurno da ako budu na tom nivou i dalje, sigurno će se do kraja boriti za prvenstvo.
Koliko na tebe utječe to vrijeđanje? Događa se gotovo u svakoj sredini u kojoj Hajduk gostuje.
– Ne utječe, naviknuo sam. Igrao sam vanka, u Grčkoj, znam kako je to. Svjestan sam bio toga kad sam dolazio, meni je to sve normalno. Rivalstvo i je bit nogometa, neće te uvijek svatko voljeti, ali bitno je da to završi na toj utakmici i da poslije nje svatko ide dalje o svom poslu. Primjerice, ja sam dobar s Petkovićem i nemam ništa protiv da, ako nas dobiju, on pjeva sa svojim navijačima. Meni to nimalo ne smeta. Kad sve završi, mi ćemo i dalje ostati dobri.
Moram spomenuti i ono što se dogodilo u Rijeci na treningu reprezentacije. To nije bilo baš normalno.
– Nemam nikakav problem s tim da dođem u Rijeku, u Maksimir ili bilo gdje drugdje i da me se pljuca i svašta govori. Ipak, ako sam u reprezentaciji, to je onda nešto drugo. To nije bio trenutak za takve stvari, ali nema veze.
Pletikosa je neki dan rekao da je to tvoja odluka da ne želiš igrati, ali nije ona donesena tek tako.
– On zna kakva je bila situacija, ne želim se više miješati.
Dalić je isto jednom izjavio da mu se nisi javljao na telefon. Je li to istina?
– Istina je, ali je zvao tek tri mjeseca nakon incidenta. Ne želim više o tome, bit će vremena.
Možeš li povući paralelu između igranja za Hajduk i za hrvatsku reprezentaciju?
– Na obje stvari sam jako ponosan. Kada si iz Zagreba želiš igrati za Dinamo i reprezentaciju, kada si iz Splita za Hajduk i reprezentaciju. Te dvije stvari su najbitnije, a imao sam čast ispuniti obje. Osvojio sam brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu, za Hajduk odigrao preko 150 utakmica. Žao mi je što nisam došao ovdje i prije. Volim biti u ovom klubu, volim ovaj grad i stvarno sam ponosan što sam dio Hajduka koji je dao bezbroj velikih igrača. I čast mi je što sam s reprezentacijom osvojio broncu. I bolji igrači od mene nemaju tu medalju.
